Iza nas su četiri utakmice od kojih su neke zadovoljile sladokusce, neke razočarale, nekima rezultati ne odgovaraju, neki su oduševljeni, ali, kao što to američki novinari vole da kažu, za nama je najluđi vikend svake sezone. Pa da vidimo šta smo to imali. Da krenemo redom:
San Francisko - Nju Orleans 36:32
Prva utakmica ovog vikenda bila je najuzbudljivija, najluđa, a može se reći i najkvalitetnija od svih koje su se odigrale. Utakmica je počela greškama Nju Orleansa i brzim vođstvom 49ersa od 17-0. Dok su se Sejntsi malo pribrali uspjeli su da uspostave ravnotežu, ali ono s čim su počeli, a to su izgubljene lopte, pratilo ih je do kraja. Jeste San Francisko na prvom mjestu u ligi po broju otetih lopti, ali na ovoj utakmici Sejntsi su sami sebe pobijedili, i to lošom odbranom i greškama u napadu. QB Nju Orleansa Dru Bris je ponovo imao fascinantno veče, bacio je svojih očekivanih hiljadu i nešto jardi (šalim se, ali je bacio 462 jarda, doduše iz 63 pokušaja, od kojih je kompletirao 40, uz 4 TD ali i 2 presječene lopte), ali, uz ranu povredu RB Pjera Tomasa napad Sejntsa je jednostavno ostao jednodimenzionalan. Uz dvije izgubljene lopte specijalnih timova i fambl pomenutog Tomasa, samo sirova snaga napada NO ih je držala u igri protiv odlične odbrane SF.
Ono što će ovu utakmicu uvesti u istoriju NFL-a su posljednja četiri minuta, gdje smo vidjeli naizmjenična 4 tačdauna i 4 smjenjivanja u vođstvu, a sve je kuluminiralo 9 sekundi prije kraja kad je Aleks Smit, QB San Franciska, pronašao Vernona Dejvisa na nekoliko jardi od end zone a ovaj uspio da unese loptu u istu iako je pritom dobio snažan udarac. Tako je franšiza koja je živjela na lovorikama bivših generacija i slavnih momenata iz prošlosti ponovo postala bitan faktor u NFL, a njihov trener Džim Harbo ima pravo da bude ponosan na sebe s obzirom da je za kratko vrijeme sa ekipom koja je izazivala podsmijeh (naprimjer činjenicom da su na draftu 2005. kao prvog pika izabrali Aleksa Smita, a ne recimo Arona Rodžersa) došao u šansu da stigne u Superboul (gdje bi mogao da se sretne sa svojim bratom, ali o tom kasnije).
Dakle, kako su SF pobijedili Nju Orleans? Jednostavno, njihov QB Smit je odigrao baš kako treba, nije forsirao, njihovo osnovno oružje RB Frenk Gor je bio na nivou, odbrambeno zaustavili su trčanje NO, uradili su ono što su najbolje radili cijele sezone, a to je oduzimanje lopte protivniku (u čemu im je NO pomogao više nego što su mogli da traže) i uz malo sreće, priča o nezadrživom napadu lige je okončana. Nju Orleans se još jednom pokazao kao domaćinska ekipa koja zna da igra samo u svojoj dvorani (iako su vremenski uslovi bili više nego pristojni u subotu, za sledeći vikend se najavljuje ludilo u SF, meteorološki rečeno), Bris u plejofu sad ima 0-3, i već se javljaju neki glasovi koji kritikuju upravu NO da je krenula putem Koltsa, sve pare daju se na napad, a odbrana pati. Za Nju Orleans neće biti zime, bar sledećih par godina, ali će veliko pitanje biti šta će se desiti sa Brisom, koji postaje slobodan agent ove sezone.
Nju Ingland - Denver 45:10
Nisam provjeravao da li su izašli rejtinzi televizijskih programa za subotu, ali su očekivanja bila da će ova utakmica prevazići prenos silaska Armstronga na Mjesec. Na kraju se ispostavilo da je ovo bio direktan prenos blamiranja Bronkosa i njihove "revolucionarne" igre. Hajp koji se stvorio pred ovu utakmicu, pojačan pobjedom Denvera protiv ranjenih Stilersa, kao da je dodatno raspalio Nju Ingland, koji je izašao i od prvog momenta stavio do znanja svima, a pogotovo Denveru, da im je dosta priča o Timu Tibou kao i osporavanja Patriota kao ekipe koja može da uradi nešto u plej-ofu. Jesu Patriote zabilježile tri uzastopna poraza u plejofu, posljednja dva od tih bijahu dva ekspresna ispadanja kod kuće (što je posebno boljelo) ali svako normalan je znao da Denver nije imao šta da traži protiv najboljeg napada AFC. Jednostavno, suviše oružja imaju Patriote da bi ih zaustavio Denver.
Da se ušlo možda u meč gdje je rezultat u četvrtoj četvrtini neki tipa 10-6, možda su se Bronkosi i mogli nečemu nadati. Ali, od početka počelo je raspucavanje gdje su Patsi prva dva posjeda završili tačdaunom. Spori napad Bronkosa nije imao šta da traži, dok je odbrana Patriota odigrala najbolji meč sezone. Ni sami ne znaju koliko puta su zaustavili akcije Bronkosa koje su rezultirale gubitkom jardi, dok je napad, sem jednog presječenog pasa Brejdija, funkcionisao kao sat. Već do poluvremena Brejdi je bacio 5 TD pasova, od toga Gronkovskom tri, što je predstavljalo rekord NFL-a u slučaju Brejdija i izjednačenje istog, što se Gronkovskog tiče.
Dvije su stvari koje su doprinijele ovako žestokoj partiji NE, a koje se nisu vidjele u prvi mah. Pored odličnih partija Brejdija i Gronkovskog, treba primjetiti da im je to omogućila vjerovatno najbolja partija ofanzivne linije Patriota od početka sezone. Patsi se muče sa povredama OL cijele sezone, a u subotu su imali priliku da vide nešto najbliže kompletiranoj ofanzivnoj liniji. Pro Boul G Logan Mankins se oporavio od povrede, takođe i Konoli i Met Lajt, uz odlične rukije Soldera i Kenona ova linija je obezbijedila dovoljno vremena Brejdiju da rasturi zonsku odbranu Denvera.
Drugi aspekt ove pobjede bila je odbrana na vanjskim pozicijama "boxa", gdje je briljirao Rob Ninkovič, lajnbeker Patriota, koji je zajedno sa Markom Andersonom progonio Tiboua (ali i Vilisa Mekgejhija) i uspješno neutralisao "option" napad Bronkosa, u situacijama kad Tibou napusti džep. Sve to je demonstrirano 60 minuta, što je bila boljka odbrane NE u prethodnim utakmicama.
Jedini TD za Bronkose pripremila je odbrana, nakon presječenog pasa Brejdija. Ova odbrana ima potencijal, tu su Dumervil, sjajni ruki Von Miler, legendarni CB Čemp Bejli, ali ono pitanje koje ostaje da visi, i koje Džon Elvej, nekad legendarni QB a sad sportski direktor Denvera i njegova ekipa treba da odgonetnu, jeste: Da li je Tim Tibou dugoročno rješenje za Denver (bar na poziciji QB)?
Nedjelja:
Baltimor - Hjuston 20:13
Za ovu utakmicu se najavljivalo da će biti najružnija cijelog vikenda, i zaista je opravdala taj epitet. Sudar dvije odlične odbrane, tradicionalno jake Baltimora i "reinvented" odbrane Hjustona pod vođstvom Vejda Filipsa (sjećate ga se iz prošlogodišnje epizode "Kako se obrukati u Dalasu" kao njihovog glavnog trenera), ali i dva u najmanju ruku sumnjiva QB (iako Baltimorov Džo Flako ima iza sebe podatak koji je za svako poštovanje, čovjek ima pobjedu u plejofu u svakoj od prve 4 sezone koliko je skupio u NFL), od kojih je Hjustonov ruki Ti Džej Jejts ipak neuporedivo slabiji od svog protivnika s druge strane. Ipak, više se očekivalo od ekipe koja je u vajld kard susretu superiorno rezultatom 31-10 pobijedila jedno od iznenađenja ove sezone, ekipu Sinsinatija. Ipak, izgleda da se magija Jejtsa i napada Hjustona istrošila, ipak govorimo o čovjeku koji je na početku sezone bio određen za trećeg QB.
Mogao je Hjuston dobiti ovaj meč, ali i nije. Jednostavno, sem prvog vođstva od 3-0, stalno su kasnili, a iako je njihova glavna snaga u napadu, RB Foster odigrao odlično (132 jarda), suviše grešaka su činili u napadu Teksašani. Pogotovo glupa, po meni odlučujuća greška, desila se na početku, pri vođstvu od 3-0, Džejkobi Džons je loptu ispucanu poslije panta, umjesto da pusti da se zaustavi, dodirnuo i omogućio Rejvensima da dođu u posjed lopte na par jardi od protivničke end zone. To je odredilo tok meča, a silne izgubljene i presječene lopte koštale su Hjuston.
Jedan od ključnih momenata utakmice desio se na kraju, kad je sve već bilo gotovo, kad se povrijedio legendarni S Baltimora Ed Rid. Njegovo stanje će se pomno pratiti i biće jedna od glavnih priča pred finale AFC-a, gdje Baltimor gostuje Nju Inglandu. Nju Ingland je pobijedio 6 puta do sad u međusobnim susretima, a Baltimor samo jednom. Ali taj jedan poraz došao je upravo na Foksborou, i upravo u plej-ofu. Prvi nosilac dočekuje drugog, biće to poslastica.
Grin Bej - Nju Jork Džajants 20:37
Imali smo najneizvjesniju utakmicu, imali najisčekivaniju (koja se ispostavila najdosadnijom), imali smo najružniju utakmicu, pa je red došao i na najveće iznenađenje vikenda.
Ovo što trenutno rade Džajantsi mnogo podsjeća na ono što su prošle godine radili upravo Pekersi. Ekipi iz Nju Jorka posljednjih nekoliko utakmica regularne sezone bilo je "na ispadanje", u plej-of su ušli pobjedom u posljednjem kolu, umuvali su se kao ekipa sa najgorim omjerom u NFC (iako ne na poziciji 6 kao GB prošle godine) a sad gaze po redu, već su rasturili Atlantu fantastičnom odbranom (Falkonsi su postigli samo 2 poena sejftijem, a u napadu ništa) a sad su šokirali Lembo fild zaustavljanjem napada koji su mnogi potrčali da proglase najboljim u posljednjih nekoliko godina/decenija. Ono što je Rodžers radio ove godine graniči se sa naučnom fantastikom, ali takođe je nesporno da su baš od utakmice sa Džajantsima počele da se pojavljuju pukotine u sjajnom oklopu Grin Beja. Taj prvi susret GB je riješio u svoju korist čarobnim drajvom Rodžersa u posljednjem minutu, a kasnije je došao i onaj poraz protiv Kanzas Sitija. Dodajte tu činjenicu da je Rodžers odmarao posljednje kolo (kada ga je Flin maestralno zamijenio) i "bye" sedmicu, i dobićete susret ekipe koja nije odigrala utakmicu u ovom sastavu 21 dan (a takmičarski bitnu preko mjesec dana) i ekipu koja igra i živi na ivici noža već mjesec dana, i biće vam jasno zašto su mnogi (među njima i ja) smatrali da GB uopšte nije favorit, upravo suprotno.
Od posljednjeg susreta, Džajantsi su svoju igru unaprijedili znatno, pogotovo u fazi pass rusha i trčanja, a s druge strane, Grin Bej je djelovao malo zarđalo na ovoj utakmici. Rodžers je bio na nekom nivou koji bi za prosječnog QB bio odličan (26/46, 264 jardi, 2 TD, 1 INT), ali u poređenju s onimšto se od njega očekuje (i što je prikazivao ove sezone) ovo je bilo ispod prosjeka. Dosta pasova koje je uputio njegovi hvatači su ispustili, a u kombinaciji sa očajnom igrom odbrane cijele sezone (najviše dopuštenih jardi u istoriji NFL-a!) koja je taj rejting opravdala i sinoć, ovaj ishod je bio neminovan. Sam Rodžers je rekao: "pobijedila je bolja ekipa". S druge strane, Mening igra kao pravi elitni QB, a to je nivo na kom on sebe vidi odavno, ali tek u posljednje vrijeme igra dostojno tog zvanja.
S druge strane, odbrana GB je ove godine igrala ispod svih očekivanja, a prošle godine oni su bili ona snaga koja je dovela GB do Superboula i na kraju titule. Isti igrači su tu, Čarls Vudson, Klej Metjuz, AJ Houk, BJ Radži, šta se desilo sa tim igračima, ostaje da se razmatra u Viskonsinu. Vansezona im je već počela, na njihovu žalost.
Šta smo dobili? Dva najbolja napada lige, a možda i u istoriji NFL-a , ispala su iz plej-ofa. Stara izreka "odbrane osvajaju prvenstva" dobija na značenju. Šta nam je ostalo? Na jednom kraju skale, ostala je samo jedna ekipa koja je izuzetno napadačka, a to je Nju Ingland (ali ne zaboravite da njih vodi Bil Beličik, šta god ko mislio o njemu, nekad poznat kao "odbrambeni genije" ali i majstor pripreme utakmice) jedna izbalansirana ekipa (Džajantsi) i dvije ekipe sa odličnim odbranama, snažnim trčanjem i osporavanim QB. Sudari ovih ekipa daće nam odgovor šta je ove sezone dobitna formula za osvajanje titule u NFL.
Нема коментара:
Постави коментар