Najava finala Konferencija - Finale AFC - Nju Ingland vs. Baltimor, nedjelja 21h

Stigao je dan finala konferencija, a ovo je osvrt na drugi susret, koji se igra na Istočnoj obali, na Žilet stadionu u Foksborou, Masačusets. Sastaju se prvi nosilac AFC, Nju Ingland Pejtriotsi i drugi nosilac, Baltimor Rejvensi. Očekuje se žestok fudbal, jedan od najboljih napada (neki bi rekli i najbolji) lige protiv jedne od najboljih odbrana lige.

Biće ovo osmi susret ove dvije ekipe u istoriji. Pejtriotsi u ukupnom skoru vode 6-1, što bi ih, u pogledu tradicije, možda i stavilo u ulogu favorita. Ali... Jedini susret koji su ove dvije ekipe odigrale u plejofu, dobio je Baltimor. Sve pobjede Nju Inglanda su došle u regularnoj sezoni. Takođe, ovu pobjedu je Baltimor izvojevao na Foksborou, što je u tmo trenutku bilo nešto nezamislivo, da Tom Brejdi izgubi plejof utakmicu kod kuće. I dalje je izuzetno teško pobijediti Patse na njihovom terenu, ali Baltimor ih je načeo i uzdrmao tom pobjedom od 33-14 u vajld kard meču sezone 09/10. Taj meč je počeo tako što je u prvom posjedu Baltimor postigao TD trčanjem Reja Rajsa od 83 jarde, potom poveo 24-0 i za Patriote nije bilo više nikakve šanse. Treba napomenuti da su Patriote taj meč igrale bez svog glavnog ofanzivnog oružja te sezone, WR Vesa Velkera. Sad, ove sezone, situacija je sasvim drugačija.

Ove sezone, Patriote imaju najnezaustavljiviji napad u cijeloj ligi. To se uglavnom bazira na napadu pasom i to preko duple tajt end prijetnje oličene u dva fantastična igrača koji igraju svoje druge sezone u profesionalnoj karijeri. Govorimo o Robu Gronkovskom i Aronu Hernandezu. Gronkovski je oborio brojne rekorde NFL-a za igrače na poziciji TE, a usput svojim fizičkim karakteristikama predstavlja i sjajnog blokera, dok sa druge strane Aron Hernandez je igrač koji može da igra na gotovo svakom mjestu u napadu, čak se u posljednje vrijeme postavljao i kao fulbek ili bek trkač u formacijama NE.

Opet, s druge strane imamo super iskusnu odbranu Baltimora, predvođenu igračima koji će sigurno ući u Hall of Fame, Kuću Slavnih NFL-a, a neki od njih predstavljaju igrače koji će biti predmet svakog razgovora kad se bude pričalo o najboljim igračima u istoriji NFL-a na određenoj poziciji. Govorim o lajnbekeru Reju Luisu, čovjeku koji jedini od igrača Baltimora je učestvovao u jedinom osvajanju Superboula od strane Rejvensa prije 12 godina, čak je i bio MVP tog susreta. Iza njega na poziciji sejftija igraće Ed Rid, jedan od najinteligentnijih odbrambenih igrača, čovjek sa fantastičnim osjećajem za loptu, takođe budući član Kuće Slavnih. Pored njih dvojice, odbrana Rejvensa je popunjena izuzetnim atletama dovoljno iskusnim da ne podlegnu pritisku, poput Halotija Ngate, vjerovatno najboljeg unutrašnjeg defanzivnog linijaša, Terela Sagsa, noćne more svakog QB, Bernarda Polarda (koji već nosi na duši nekoliko povreda igrača Nju Inglanda), Lardarijusa Veba. Veliki problem za svaki napad.

Osvrnuo bih se na ključne momente koji će odlučiti ovaj meč, tj. šta bi bilo ono što je potrebno da bi jedna ekipa dobila ovaj susret:

Ako Patriote žele da dobiju ovaj meč, sledeće stvari su od vitalnog značaja:

1. .Zaštita Toma Brejdija Ne može se dovoljno istaći značaj ovog dijela igre. Po meni, ovo je ključ utakmice - kako će ofanzivna linija NE odigrati protiv strašnog pass-rusha Rejvensa. Ofanzivna linija NE je imala svoje uspone i padove ove sezone, dosta, ali baš dosta povreda, ali izgleda da bi na ovaj susret mogli da izađu u svom najjačem sastavu, što je izvanredna vijest za Patriote. Logan Menkins se oporavio, Met Lajt igra sezonu života, na centru će biti Vendel, Brajan Voters je konstatan, a najavljen je povratak i Sebastijana Volmera. To znači da će u očiglednim pas napadima Nju Ingland moći da pojačava ofanzivnu liniju Nejtom Solderom na poziciji snažnog TE (vjerovatno na strani gdje bude Terel Sags), što će dodatno da ojača zid ispred Brejdija. Svako ko je gledao Nju Ingland zna koliko je bitno dati vremena i mogućnosti Tomu Brejdiju da uđe u ritam i utakmicu, jedini način da on ne bude na nivou, ono kako su ga pobijedili i Rejvensi i Džetsi u posljednja dva plejof susreta jeste da se veoma rano Brejdi izbaci iz ritma. Što se OL Patriota tiče, može se reći da su izgledali odlično protiv Denvera, koji ima odličan pass rush u vidu Elvisa Dumervila i Vona Milera, pa ako OL bude na tom nivou, Patriotama šanse izuzetno rastu.

2. Četvrti hvatač. Zna se da su omiljena oružja Toma Brejdija vajd risiver Ves Velker i dva tajt enda - Gronkovski i Hernandez. Velkera će odbrana Rejvensa ometati vjerovatno odmah na liniji skrimidža, snažnim kontaktom mu ometati rute koje planira da istrči, dok će se za Hernandeza i Gronkovskog odlučiti za neku kombinaciju zone i udvajanja. To znači da će neko od ostalih hvatača Nju Inglanda - Dijon Brenč, Čed Očosinko, Tikvon Andervud (pa čak i Edelman ili Slejter), ali možda i RB Deni Vudhed biti slobodan ili biti markiran jednim igračem. To NE mora da iskoristi. Brejdi ima najbolje razumijevanje sa Brenčom, dok po talentu, to bi trebalo da bude Očosinko, ali on cijelu sezonu ima problema da se uklopi u napad NE, što bi moglo da znači da ga nećemo ni vidjeti večeras (ili ćemo ga vidjeti veoma rijetko). Uglavnom, još neko sem provpomenutog trojca moraće da iskoči, bar da odvuče pažnju odbrane od glavnih hvatača.

3. Disciplina, koncentracija, mentalna stabilnost. Ovo će biti rovovska bitka. 60 minuta. Smanjiti broj grešaka na minimum. Smanjiti broj kazni na minimum. Čuvati loptu. Ne padati. To je bio problem Patriota cijele sezone, kad su u utakmicu ili ulazili loše, ili se raspadali u nekoj od četvrtina (najčešće u prvoj i četvrtoj). To će Baltimor znati da kazni.

4. Prisiliti Džoa Flaka da baca loptu što češće. Rej Rajs je glavna prijetnja u napadu Baltimora. I trkački i hvatački. On je uz Mata Fortea jedini igrač u ligi koji je prvi u sovjoj ekipi i po trčanju i po hvatanju. Prijetnja na sve strane. Zaustavljanjem njega, ili bar ograničavanjem na neke normalne cifre, Džo Flako će biti prinuđen da počne da baca, što je rizik. Odbrana Patriota, istina, dozvoljava veliki broj jardi, ali ima i strašno veliki broj oduzetih lopti, pogotovo presječenih pasova, gdje je bila na prvom mjestu u ligi. Dobra stvar je i povratak Petrika Čanga, startnog sejftija Nju Inglanda koji je propustio gotovo pola sezone. 

5. Izmoriti odbranu Baltimora. Odbrana Baltimora kuburi sa godinama. Rej Luis je veteran, Ed Rid je doživio povredu zgloba na posljednjoj utakmici. Tajt endovi Nju Inglanda su snažni, i odlično trče i osvajaju jarde poslije hvatanja. Tom Brejdi je majstor upravljanja utakmicom i trošenja vremena, ali takođe i fantastično dobro vodi brze napade, tzv. no-huddle napade. Time se onemogućava odbrani da se odmori, zamijeni, postavi, što bi moglo da pruži šansu Nju Inglandu za lakše postizanje poena. Očekuje se puno napada na nepostavljenu odbranu. 

Kako Baltimor može da dobije ovu utakmicu? Pa pored svega suprotnog od gore napisanog, još par stvari može da igra ulogu.

1. Pritisak na Toma Brejdija. Osnovna stvar. Brejdi protiv svih ekipa protiv kojih je igrao, najgori učinak ima upravo protiv Rejvensa. On se mora uzdrmati ne bi li Baltimor imao šansu da dobije utakmicu.

2. Dobiti bitku u izgubljenim/osvojenim loptama. Što manje napada Nju Inglanda na terenu, više je šansi da se dobije utakmica. Takođe, trošenje vremena, umaranje protivničke odbrane, što je moguće s obzirom da Baltimor u svom sastavu ima Reja Rajsa, fantastičnog raning beka. Ova utakmica ne smije da uđe u neki ludi tempo sa puno poena i osvojenih jardi, jer u "raspucavanju" Baltimor protiv Nju Inglanda nema neke šanse. Takođe, jedan od najinteresantnijih sudara na ovoj utakmici biće "šahovski meč" između Toma Brejdija i Eda Rida, ko će tu koga nadmudriti, prevariti, zavarati. Biće to partija za pamćenje.

3. Snažno, fizički, zastrašujuće. Odbrana Baltimora mora da istuče sve koji se mogu istući. Tu mislim na Velkera, Brenča, Hernandeza, Brejdija. Odbrana Rejvensa mora da opravda svoju reputaciju grube i poasne ekipe i mora da utjera strah u kosti igračima Patriota. Pored igrača koje imaju, to i neće biti neki problem.

4. Flako mora da se izdigne, ako želi da ga počnu smatrati ozbiljnim kvoterbekom. Džo Flako ne može da odigra gore nego što je odigrao prošli put kad je u plejofu igrao gostovao na ovom stadionu, ali jednostavno tad ga je odbrana i RB Rajs izvukao iz kanala. Flako je, ako me sjećanje služi, na toj utakmici odigrao katastrofalno, sa 4 kompletirana pasa za 33 jarda. Ove godine njegova hvatačka linija je jača za rukija Torija Smita, koji bi trebao da bude njegova prva opcija za dugi pas. Takođe, Flako mora brže da se oslobađa lopte i da smanji broj sekova.

5. Dobiti mentalnu bitku. Rejvensi su ekipa koja je poznata po tome što, ako stvari ne idu kako treba, počnu da prave gluposti. Međutim, ako zadrže prisebnost, to znači da će prenijeti sve vrste nervoze na protivnika i na publiku. Publika nije neki faktor na Žiletu kako zna da bude na nekim drugim stadionima (Sijetl, pa i Baltimor ili Pitsburg). Ako od samog početka prisile protivnika na nervozu i na greške i forsiranje dugih pasova, Baltimor će izuzetno poboljšati svoje šanse da se nađe u Superboulu.

Iako Foksboro ne važi za negostoljubiv teren, bar ne po atmosferi, to ne znači da je to lako gostovanje, upravo suprotno, Tom Brejdi veoma rijetko gubi kod kuće. Pogotovo rijetko gubi dvaput za redom od iste ekipe. A još ako dodamo u jednačinu da je taj protivnik sve starijeg igračkog kadra, a da je u međuvremenu Brejdi dobio nove igračke sa kojim može da se igra (najeksplozivniji TE duo lige), nekako svi očekuju pobjedu Patriota. Jeste da Patriote nisu dobile ekipu koja je imala pozitivan skor ove lige, ali se ni Baltimor nije susreo sa ovako jakim napadom ove sezone (niti je dobro prolazio protiv jakih napada). I ja ću da uskočim u taj "bandwagon" pa ću hrabro da kažem

Nju Ingland 27, Baltimor 17

Najava: Finale NFC Konferencije - San Francisko vs. Njujork Džajants, nedjelja na ponedjeljak, 00:30

Stigao je i vikend, stigla su finala. U prvom osvrtu najavićemo utakmicu finala NFC konferencije, gdje San Francisko dočekuje Njujork Džajantse. Ova utakmica biće repriza nekoliko istorijskih mečeva, od kojih bih se ja osvrnuo na dva posebno značajna susreta, kao i na susret ove dvije ekipe u toku regularnog dijela sezone.

Ovo je osmi meč ove dvije ekipe u postsezoni, što je rekord, a San Francisko vodi sa 4-3. Bilo je tu otkidanja i rasturanja, ali dva meča ostaju zapisana u istoriji, bar po svojoj dramaturgiji. Jedan je meč iz sezone 1990-91. godine, kad su Džajantsi iznenadili favorizovane 49erse sa Džoom Montanom, rezultatom 15-13, osujetivši SF u pokušaju da dođe do trostruke krune, što niti jednoj ekipi nije pošlo za rukom. Drugi je susret prvog kola plejofa 2002. godine, kad su dvije loše izbačene lopte long snepera Džajantsa prilikom pokušaja šuta na gol njegovu ekipu koštale prolaza dalje, iako su imali vođstvo od 24 poena u trećoj četvrtini, što je jedan od najvećih povrataka u utakmicu u istorji NFL-a uopšte, a pogotovo plej-ofa.

Posljednji susret ove dvije ekipe su odigrale u 10. kolu, i taj susret su dobili Fortinajnersi rezultatom 27-20, ali, kao što svi ističu, uključujući i trenera SF Džima Harboa, da se sad ne susreću te dvije ekipe, i da se igra sasvim nova utakmica. To je zaista tako, jer ekipa Džajantsa je izuzetno napredovala u odnosu na taj meč, a i SF se oslobodio pritiska da je ekipa koja će se ugušiti kad počne plej-of. U međuvremenu, Ilaj Mening, QB Džajants je smanjio broj grešaka, i počeo da liči na ono što želi i kako je sebe opisao na početku sezone, a to je elitni QB.

Hajde da krenemo polako da rasčlanjujemo elemente koji bi mogli da utiču na sutrašnju utakmicu.

Prvo, skrenuo bih pažnju na vremenske okolnosti u kojima će se odigrati ova utakmica, koja će početi u 3:30 po lokalnom vremenu u SF, a u pola časa poslije ponoći u nedjelju na ponedjeljak po našem. Koliko vidimo po svim najavama, ova utakmica će biti odigrana u uslovima koji su poznatiji nekim zemljama Jugoistočne Azije, a ne zalivu ispred San Franciska. Očekuje se ono što se u JI Aziji zove monsun, a to je pljusak sa jakim vjetrom. U nedostatku snježnih utakmica ove sezone (plej-of je prošao bez snijega, bilo je nešto malo pred kraj sezone, koliko se sjećam na Soldžer Fildu u Čikagu) mogu reći da se radujem tome da će vrijeme utjecati na jednu plejof utakmicu. E sad, kome će to ići na ruku? Pa, prije domaćinima, iako se ne može reći da su u San Francisku navikli na uslove koji ih očekuju u nedjelju. Ali jednostavno, za razliku od ekipe Džajantsa, koja se prvenstveno oslanja na pas Ilaja Meninga, osnov napada SF je trčanje Frenka Gora, a znamo da je u lošim uslovima mnogo lakše napraviti INT nego fambl pri trčanju. 

Uglavnom, očekuje se blato, kiša i vjetar, što nisu uslovi na koje Mening do sad nije nailazio, ali će više uticati na njega, jerpokušava 9 pasova više po utakmici od svog takmaca sa druge strane, Aleksa Smita (36,8 naprema 27,8 pokušaja).

Druga stvar koja bi mogla odlučiti pobjednika je u direktnoj vezi sa prvom. To su izgubljene/osvojene lopte. San Francisko je na čelu cijele lige po broju oduzetih lopti, dok je ekipa Džajantsa poznata po tome da s vremena na vrijeme ne pazi na loptu, da im nije "skupa" kao San Francisku. Jednostavno, San Francisko je samo tako mogao da dobije Nju Orleans i njihov potentni napad, i to im je uspjelo. Dobili su bitku u odnosu izgubljenih-osvojenih lopti i zaustavljanje NO je postalo moguća misija. Jednostavno, ako Džajantsi misle da budu konkurentni u ovoj utakmici, broj izgubljenih lopti moraju da svedu na minimum, jer sa druge strane neće biti prilike za puno poklona, s obzirom da Aleks Smit ne baca previše rizičnih pasova a da se napad ionako bazira na dosta trčanja.

Da pređemo na odbrane. Mening je prošle sedmice imao lak zadatak, i skupio je odlične cifre, ali zahvaljujući lošoj partiji ekipe Grin Beja i njihove odbrane protiv pasa, tačnije pass rusha GB. To ove sedmice neće biti slučaj. Čovjek koga mnogi stavljaju za glavnog favorita za odbrambenog igrača sezone, linijaš SF Džastin Smit, zaista predstavlja čovjeka na vrhuncu forme, a koji ima fizičke karakteristike zastrašujućeg kalibra. Definitivno ove sedmice Mening neće imati toliko vremena da analizira raspored odbrane SF kao što je to mogao da radi protiv GB, što bi moglo da utiče na jedno od oružja Džajantsa, a to su duboke lopte ka njihovim risiverima.

Ipak, sekonderi SF-a nije spektakularan, i bolji su u zaustavljanju risivera nakon hvatanja nego u samom sprečavanju hvatača da uhvate pas. Biće to borba Meninga sa vremenom i sekonderi linijom 49ersa, dok će ga u samoj sredini odbrane SF-a čekati legendarni Patrik Vilis, ali da se ne lažemo, od trčanja Džajantsa se ne očekuju spektakularni rezultati sutra, iako bi, zbog vremenskih uslova, za Džajantse bilo bolje da se njihovi RB Ahmad Bredšo i Brendon Džejkobs pojave na utakmici spremni da učine nešto više nego u toku sezone, kad su bili ubjedljivo najgori napad trčanjem u cijeloj ligi. Opet, njihova ofanzivna linija nije nešto što ulijeva povjerenje, naročito jer je iskasapljena povredama bitnih igrača i ove sezone nije predtavljala najbolji dio svog napada.

S druge strane, mnogi ističu da, iako najizbalansiranija ekipa koja je ostala u plej-ofu, ekipa Džajantsa u odbrani može samo da se pohvali dobrim pass rushom, što će biti zanimljivo za gledanje, s obzirom da je ofanzivna linija SF takođe izuzetno jaka. Ipak, imena Osija Umenijore, Džejsona Pjer Pola, Džastina Taka, Kivanuke i Tolefsona govore da će na Aleksa Smita istovremeno ići i po 4-5 odličnih pass rushera, pa se bojati toga kako će izgledati napad pasom SF-a. Opet, lajnbekeri ni izbliza nisu jaki kao prednja linija, pa u slučaju probijanja Gora ili toga da ofanzivna linija SF obezbijedi dovoljno vremena Aleksu Smitu, moglo bi biti problema za Džajantse. Takođe, ne treba zaboraviti da i sam Frenk Gor često učestvuje kao bloker, što će vjerovatno zbog opasnosti koje prijete A. Smitu biti česta scena u sutrašnjem susretu

.

Opet, napad Džajantsa će uveliko zavisiti od raspoloženja Meninga i njegovih hvatača, koji bi bili prijetnja i ozbiljnijem sekonderiju nego što je to onaj SF-a. Samo Hakim Niks ima 280 jardi i 4 TD u dva susreta plejofa, a tu su i uvijek opasni Viktor Kruz kao i Mario Meningem.

Na poziciji TE prednost jeste na strani SF, gdje je Vernon Dejvis, junak pobjede protiv Nju Orleansa, dok, s druge strane, Džejk Balard predstavlja tek četvrtu opciju za Ilaja Meninga. Aleks Smit se ne može pohvaliti da radi sa nekim fascinantnim hvatačima, jer su u regularnoj sezoni samo Majkl Krebtri i Vernon Dejvis uspjeli da stignu na oko 800 jardi, dok niti jedan drugi hvatač nije uhvatio preko 250 jardi, što na kraju i jeste dovelo SF na 4 mjesto odozdo u napadu pasom.

Još jedna bitna stvar, koja bi mogla da odluči pobjednika, pogotovo pri ovim uslovima. SF na poziciji šutera ima čovjeka koji je iskusan i 'ladan kao špricer, a to je Dejvid Ejkers. Taj čovjek je već bio u poziciji da odlučuje utakmice. Takođe, specijalni timovi SF koji brane vraćanje ispucavanja su u samom vrhu lige svake kategorije, i to bi moglo da igra ulogu

.

Treneri su posebna priča. Mnogi favorizuju Čiča Toma (Koflina), trenera Džajantsa, jer je čovjek već osvajao Superboul i zna da pripremi ekipu, ali meni se dopada šta radi Džim Harbo. Sjajan je motivator, energičan, srčan, i mislim da će mnogo više biti od koristi svojoj ekipi sutra sa svojom energijom nego kolega s druge strane, koji je takođe odradio fantastičan posao time što je doveo Džajantse do ove utakmice. Ali, ja mislim da se taj put završava sutra. Suviše puta se Tom Koflin znao zagrcnuti u situacijama kad je njegova ekipa trebala da dobije utakmicu, pokazalo se definitivno da im godi uloga autsajdera, a sad su čak i tim u boljoj formi od protivnika, koji ima blagu prednost samo zbog domaćeg terena. Ovo sutra nekako ne vidim da mogu da izvuku. 

Moje predviđanje:

San Francisko 17, Njujork Džajantsi 10

Divisional Playoffs - 14. i 15. januar

Iza nas su četiri utakmice od kojih su neke zadovoljile sladokusce, neke razočarale, nekima rezultati ne odgovaraju, neki su oduševljeni, ali, kao što to američki novinari vole da kažu, za nama je najluđi vikend svake sezone. Pa da vidimo šta smo to imali. Da krenemo redom:

Subota

San Francisko - Nju Orleans 36:32

Prva utakmica ovog vikenda bila je najuzbudljivija, najluđa, a može se reći i najkvalitetnija od svih koje su se odigrale. Utakmica je počela greškama Nju Orleansa i brzim vođstvom 49ersa od 17-0. Dok su se Sejntsi malo pribrali uspjeli su da uspostave ravnotežu, ali ono s čim su počeli, a to su izgubljene lopte, pratilo ih je do kraja. Jeste San Francisko na prvom mjestu u ligi po broju otetih lopti, ali na ovoj utakmici Sejntsi su sami sebe pobijedili, i to lošom odbranom i greškama u napadu. QB Nju Orleansa Dru Bris je ponovo imao fascinantno veče, bacio je svojih očekivanih hiljadu i nešto jardi (šalim se, ali je bacio 462 jarda, doduše iz 63 pokušaja, od kojih je kompletirao 40, uz 4 TD ali i 2 presječene lopte), ali, uz ranu povredu RB Pjera Tomasa napad Sejntsa je jednostavno ostao jednodimenzionalan. Uz dvije izgubljene lopte specijalnih timova i fambl pomenutog Tomasa, samo sirova snaga napada NO ih je držala u igri protiv odlične odbrane SF. 

Ono što će ovu utakmicu uvesti u istoriju NFL-a su posljednja četiri minuta, gdje smo vidjeli naizmjenična 4 tačdauna i 4 smjenjivanja u vođstvu, a sve je kuluminiralo 9 sekundi prije kraja kad je Aleks Smit, QB San Franciska, pronašao Vernona Dejvisa na nekoliko jardi od end zone a ovaj uspio da unese loptu u istu iako je pritom dobio snažan udarac. Tako je franšiza koja je živjela na lovorikama bivših generacija i slavnih momenata iz prošlosti ponovo postala bitan faktor u NFL, a njihov trener Džim Harbo ima pravo da bude ponosan na sebe s obzirom da je za kratko vrijeme sa ekipom koja je izazivala podsmijeh (naprimjer činjenicom da su na draftu 2005. kao prvog pika izabrali Aleksa Smita, a ne recimo Arona Rodžersa) došao u šansu da stigne u Superboul (gdje bi mogao da se sretne sa svojim bratom, ali o tom kasnije).

Dakle, kako su SF pobijedili Nju Orleans? Jednostavno, njihov QB Smit je odigrao baš kako treba, nije forsirao, njihovo osnovno oružje RB Frenk Gor je bio na nivou, odbrambeno zaustavili su trčanje NO, uradili su ono što su najbolje radili cijele sezone, a to je oduzimanje lopte protivniku (u čemu im je NO pomogao više nego što su mogli da traže) i uz malo sreće, priča o nezadrživom napadu lige je okončana. Nju Orleans se još jednom pokazao kao domaćinska ekipa koja zna da igra samo u svojoj dvorani (iako su vremenski uslovi bili više nego pristojni u subotu, za sledeći vikend se najavljuje ludilo u SF, meteorološki rečeno), Bris u plejofu sad ima 0-3, i već se javljaju neki glasovi koji kritikuju upravu NO da je krenula putem Koltsa, sve pare daju se na napad, a odbrana pati. Za Nju Orleans neće biti zime, bar sledećih par godina, ali će veliko pitanje biti šta će se desiti sa Brisom, koji postaje slobodan agent ove sezone.

Nju Ingland - Denver 45:10

Nisam provjeravao da li su izašli rejtinzi televizijskih programa za subotu, ali su očekivanja bila da će ova utakmica prevazići prenos silaska Armstronga na Mjesec. Na kraju se ispostavilo da je ovo bio direktan prenos blamiranja Bronkosa i njihove "revolucionarne" igre. Hajp koji se stvorio pred ovu utakmicu, pojačan pobjedom Denvera protiv ranjenih Stilersa, kao da je dodatno raspalio Nju Ingland, koji je izašao i od prvog momenta stavio do znanja svima, a pogotovo Denveru, da im je dosta priča o Timu Tibou kao i osporavanja Patriota kao ekipe koja može da uradi nešto u plej-ofu. Jesu Patriote zabilježile tri uzastopna poraza u plejofu, posljednja dva od tih bijahu dva ekspresna ispadanja kod kuće (što je posebno boljelo) ali svako normalan je znao da Denver nije imao šta da traži protiv najboljeg napada AFC. Jednostavno, suviše oružja imaju Patriote da bi ih zaustavio Denver. 

Da se ušlo možda u meč gdje je rezultat u četvrtoj četvrtini neki tipa 10-6, možda su se Bronkosi i mogli nečemu nadati. Ali, od početka počelo je raspucavanje gdje su Patsi prva dva posjeda završili tačdaunom. Spori napad Bronkosa nije imao šta da traži, dok je odbrana Patriota odigrala najbolji meč sezone. Ni sami ne znaju koliko puta su zaustavili akcije Bronkosa koje su rezultirale gubitkom jardi, dok je napad, sem jednog presječenog pasa Brejdija, funkcionisao kao sat. Već do poluvremena Brejdi je bacio 5 TD pasova, od toga Gronkovskom tri, što je predstavljalo rekord NFL-a u slučaju Brejdija i izjednačenje istog, što se Gronkovskog tiče.

Dvije su stvari koje su doprinijele ovako žestokoj partiji NE, a koje se nisu vidjele u prvi mah. Pored odličnih partija Brejdija i Gronkovskog, treba primjetiti da im je to omogućila vjerovatno najbolja partija ofanzivne linije Patriota od početka sezone. Patsi se muče sa povredama OL cijele sezone, a u subotu su imali priliku da vide nešto najbliže kompletiranoj ofanzivnoj liniji. Pro Boul G Logan Mankins se oporavio od povrede, takođe i Konoli i Met Lajt, uz odlične rukije Soldera i Kenona ova linija je obezbijedila dovoljno vremena Brejdiju da rasturi zonsku odbranu Denvera.

Drugi aspekt ove pobjede bila je odbrana na vanjskim pozicijama "boxa", gdje je briljirao Rob Ninkovič, lajnbeker Patriota, koji je zajedno sa Markom Andersonom progonio Tiboua (ali i Vilisa Mekgejhija) i uspješno neutralisao "option" napad Bronkosa, u situacijama kad Tibou napusti džep. Sve to je demonstrirano 60 minuta, što je bila boljka odbrane NE u prethodnim utakmicama.

Jedini TD za Bronkose pripremila je odbrana, nakon presječenog pasa Brejdija. Ova odbrana ima potencijal, tu su Dumervil, sjajni ruki Von Miler, legendarni CB Čemp Bejli, ali ono pitanje koje ostaje da visi, i koje Džon Elvej, nekad legendarni QB a sad sportski direktor Denvera i njegova ekipa treba da odgonetnu, jeste: Da li je Tim Tibou dugoročno rješenje za Denver (bar na poziciji QB)?

Nedjelja:

 

Baltimor - Hjuston 20:13

Za ovu utakmicu se najavljivalo da će biti najružnija cijelog vikenda, i zaista je opravdala taj epitet. Sudar dvije odlične odbrane, tradicionalno jake Baltimora i "reinvented" odbrane Hjustona pod vođstvom Vejda Filipsa (sjećate ga se iz prošlogodišnje epizode "Kako se obrukati u Dalasu" kao njihovog glavnog trenera), ali i dva u najmanju ruku sumnjiva QB (iako Baltimorov Džo Flako ima iza sebe podatak koji je za svako poštovanje, čovjek ima pobjedu u plejofu u svakoj od prve 4 sezone koliko je skupio u NFL), od kojih je Hjustonov ruki Ti Džej Jejts ipak neuporedivo slabiji od svog protivnika s druge strane. Ipak, više se očekivalo od ekipe koja je u vajld kard susretu superiorno rezultatom 31-10 pobijedila jedno od iznenađenja ove sezone, ekipu Sinsinatija. Ipak, izgleda da se magija Jejtsa i napada Hjustona istrošila, ipak govorimo o čovjeku koji je na početku sezone bio određen za trećeg QB. 

Mogao je Hjuston dobiti ovaj meč, ali i nije. Jednostavno, sem prvog vođstva od 3-0, stalno su kasnili, a iako je njihova glavna snaga u napadu, RB Foster odigrao odlično (132 jarda), suviše grešaka su činili u napadu Teksašani. Pogotovo glupa, po meni odlučujuća greška, desila se na početku, pri vođstvu od 3-0, Džejkobi Džons je loptu ispucanu poslije panta, umjesto da pusti da se zaustavi, dodirnuo i omogućio Rejvensima da dođu u posjed lopte na par jardi od protivničke end zone. To je odredilo tok meča, a silne izgubljene i presječene lopte koštale su Hjuston. 

Jedan od ključnih momenata utakmice desio se na kraju, kad je sve već bilo gotovo, kad se povrijedio legendarni S Baltimora Ed Rid. Njegovo stanje će se pomno pratiti i biće jedna od glavnih priča pred finale AFC-a, gdje Baltimor gostuje Nju Inglandu. Nju Ingland je pobijedio 6 puta do sad u međusobnim susretima, a Baltimor samo jednom. Ali taj jedan poraz došao je upravo na Foksborou, i upravo u plej-ofu. Prvi nosilac dočekuje drugog, biće to poslastica.

Grin Bej - Nju Jork Džajants 20:37

Imali smo najneizvjesniju utakmicu, imali najisčekivaniju (koja se ispostavila najdosadnijom), imali smo najružniju utakmicu, pa je red došao i na najveće iznenađenje vikenda. 

Ovo što trenutno rade Džajantsi mnogo podsjeća na ono što su prošle godine radili upravo Pekersi. Ekipi iz Nju Jorka posljednjih nekoliko utakmica regularne sezone bilo je "na ispadanje", u plej-of su ušli pobjedom u posljednjem kolu, umuvali su se kao ekipa sa najgorim omjerom u NFC (iako ne na poziciji 6 kao GB prošle godine) a sad gaze po redu, već su rasturili Atlantu fantastičnom odbranom (Falkonsi su postigli samo 2 poena sejftijem, a u napadu ništa) a sad su šokirali Lembo fild zaustavljanjem napada koji su mnogi potrčali da proglase najboljim u posljednjih nekoliko godina/decenija. Ono što je Rodžers radio ove godine graniči se sa naučnom fantastikom, ali takođe je nesporno da su baš od utakmice sa Džajantsima počele da se pojavljuju pukotine u sjajnom oklopu Grin Beja. Taj prvi susret GB je riješio u svoju korist čarobnim drajvom Rodžersa u posljednjem minutu, a kasnije je došao i onaj poraz protiv Kanzas Sitija. Dodajte tu činjenicu da je Rodžers odmarao posljednje kolo (kada ga je Flin maestralno zamijenio) i "bye" sedmicu, i dobićete susret ekipe koja nije odigrala utakmicu u ovom sastavu 21 dan (a takmičarski bitnu preko mjesec dana) i ekipu koja igra i živi na ivici noža već mjesec dana, i biće vam jasno zašto su mnogi (među njima i ja) smatrali da GB uopšte nije favorit, upravo suprotno.

Od posljednjeg susreta, Džajantsi su svoju igru unaprijedili znatno, pogotovo u fazi pass rusha i trčanja, a s druge strane, Grin Bej je djelovao malo zarđalo na ovoj utakmici. Rodžers je bio na nekom nivou koji bi za prosječnog QB bio odličan (26/46, 264 jardi, 2 TD, 1 INT), ali u poređenju s onimšto se od njega očekuje (i što je prikazivao ove sezone) ovo je bilo ispod prosjeka. Dosta pasova koje je uputio njegovi hvatači su ispustili, a u kombinaciji sa očajnom igrom odbrane cijele sezone (najviše dopuštenih jardi u istoriji NFL-a!) koja je taj rejting opravdala i sinoć, ovaj ishod je bio neminovan. Sam Rodžers je rekao: "pobijedila je bolja ekipa". S druge strane, Mening igra kao pravi elitni QB, a to je nivo na kom on sebe vidi odavno, ali tek u posljednje vrijeme igra dostojno tog zvanja.

S druge strane, odbrana GB je ove godine igrala ispod svih očekivanja, a prošle godine oni su bili ona snaga koja je dovela GB do Superboula i na kraju titule. Isti igrači su tu, Čarls Vudson, Klej Metjuz, AJ Houk, BJ Radži, šta se desilo sa tim igračima, ostaje da se razmatra u Viskonsinu. Vansezona im je već počela, na njihovu žalost.

Šta smo dobili? Dva najbolja napada lige, a možda i u istoriji NFL-a , ispala su iz plej-ofa. Stara izreka "odbrane osvajaju prvenstva" dobija na značenju. Šta nam je ostalo? Na jednom kraju skale, ostala je samo jedna ekipa koja je izuzetno napadačka, a to je Nju Ingland (ali ne zaboravite da njih vodi Bil Beličik, šta god ko mislio o njemu, nekad poznat kao "odbrambeni genije" ali i majstor pripreme utakmice) jedna izbalansirana ekipa (Džajantsi) i dvije ekipe sa odličnim odbranama, snažnim trčanjem i osporavanim QB. Sudari ovih ekipa daće nam odgovor šta je ove sezone dobitna formula za osvajanje titule u NFL.

Svaki početak je težak

Poštovani čitaoci,

ovaj blog nastao je kao želja da se oprobam u pisanju o nečemu što (nadam se) dovoljno poznajem, ali i iz razloga što je tema sama po sebi zanimljiva a o njoj nema mnogo materijala ili sajtova na srpskom jeziku. Uskoro će uslijediti i prvi post, a to je komentar mečeva koji su se odigrali prošlog vikenda, a to su bila polufinala konferencija, tj. kako ih Amerikanci zovu, Divisional Playoffs. 

Uživajte.